Šerpa se 10 puta popeo u Zonu smrti Everesta bez boca s kisikom: Na Cambridgeu dokazali zašto je medicinski fenomen

Priča o čovjeku po imenu Ang Rita Sherpa priča je o planinarskom herojstvu, ali i o medicinskom fenomenu koji je natjerao znanstvenike da redefiniraju granice ljudske biologije, piše Nova.rs.

Ang Rita Sherpa bio je poznat pod nadimkom Snježni leopard. Preminuo je u rujnu 2020. godine u 72. godini života, a Guinnessova knjiga rekorda i dalje ga vodi kao jedinu osobu na svijetu koja se na Mount Everest popela 10 puta bez uporabe dodatnog kisika iz boce. Da stvar bude još nevjerojatnija, on je prva i jedina osoba koja je to uspjela ostvariti i tijekom zime, u surovim uvjetima prosinca 1987. godine.

Biološka supermoć u Zoni smrti

Za običnog čovjeka sve iznad 8.000 metara naziva se Zona smrti. Na toj visini atmosferski tlak toliko je nizak da zrak sadrži tek trećinu kisika u usporedbi s razinom mora. Bez boca s kisikom mozak prosječne osobe počinje odumirati u roku od nekoliko minuta zbog hipoksije (nedostatka kisika u tkivima), a pluća se pune tekućinom.

Međutim, Ang Rita na toj je visini funkcionirao kao da sjedi na kavi u nizini. Kako je to znanstveno moguće?

Sveučilište Cambridge i projekt Xtreme Everest proveli su opsežna genetska i fiziološka istraživanja na Šerpama kako bi otkrili njihovu tajnu. Rezultati su bili zapanjujući i pokazali su da su Šerpe evolucijski prilagođene ekstremnim visinama kroz tisuće godina prirodne selekcije.

Dok tijelo običnog čovjeka na velikoj visini pokušava proizvesti više crvenih krvnih stanica (što zgušnjava krv i povećava rizik od moždanog i srčanog udara), organizam Ang Rite i njegovih sunarodnjaka radi upravo suprotno. Njihova su tijela genetski prilagođena (zahvaljujući genima poput EPAS1 i EGLN1) tako da njihove mitohondrije – stanične elektrane – troše kisik iznimno učinkovito. Oni proizvode više energije uz znatno manje kisika.

Studije su pokazale i da mišići Šerpa u uvjetima stresa prvenstveno sagorijevaju glukozu (šećer) umjesto masti. Sagorijevanje masti kemijski je manje učinkovito kada nedostaje kisika, pa organizam Ang Rite preusmjerava metabolizam na brže i učinkovitije gorivo.

Također, umjesto da im se krvne žile sužavaju na hladnoći i velikoj nadmorskoj visini, kod Šerpa se oslobađa veća količina dušikova oksida, koji širi krvne žile i omogućuje nesmetan protok krvi do mozga i mišića.

Ang Rita imao je iznimno izražene te genetske osobine. I sam je govorio da mu je lakše i ugodnije penjati se bez boce s kisikom jer njegovo tijelo tako prirodnije funkcionira.

Cijena ekstremnog života

Ipak, premda je biologija bila na njegovoj strani, nitko nije potpuno imun na surovost Everesta. Život na velikim visinama ostavio je ozbiljne posljedice na njegov organizam u kasnijim godinama.

Nakon desetog uspona 1996. godine Ang Rita naglo je prestao planinariti zbog narušenog zdravlja.

Znanstvenici i liječnici koji su ga liječili u Katmanduu zabilježili su niz problema koji su izravno ili neizravno povezani s njegovom karijerom.

Godinama je patio od neuroloških problema i nakupljanja tekućine u mozgu. Liječnici su sumnjali da je dugotrajna i ponavljana izloženost ekstremnoj visini bez dodatnog kisika (iako je bio otporniji od drugih) ipak uzrokovala mikroskopska oštećenja krvno-moždane barijere, što je u starijoj dobi dovelo do kroničnog oticanja mozga i moždanog udara 2017. godine.

Na njegovo zdravlje utjecao je i životni stil. Prema svjedočanstvima bliskih prijatelja iz Planinarskog saveza Nepala, Ang Rita je nakon završetka karijere i zbog teške financijske situacije često utjehu tražio u alkoholu, što je dovelo do ozbiljne bolesti jetre.

Unatoč svemu tome, činjenica da je doživio 72 godine nakon što je deset puta svjesno ušao u Zonu smrti bez kisika za modernu gerontologiju i sportsku medicinu predstavlja pravo medicinsko čudo.

Kraljevski veto i sudbonosan preokret

Fascinantna, a manje poznata priča o Ang Riti vezana je uz način na koji je prestao osvajati planinske vrhove.

Nakon njegova jubilarnog desetog uspona 1996. godine (koji je ostvario samo 12 dana nakon poznate tragedije na Everestu u kojoj je poginulo osam penjača), zdravlje mu se naglo pogoršalo. Godine 1999. bio je toliko bolestan da je doslovno umirao u svom rodnom selu Thamo, izoliran i bez novca.

Njegov bliski prijatelj tada je unajmio privatni helikopter, prebacio ga u bolnicu u Katmanduu i spasio mu život. Dok je ležao u bolničkom krevetu, nenajavljeno ga je posjetio tadašnji nepalski prijestolonasljednik, princ Dipendra.

Princ je sjeo pokraj njega, zahvalio mu u ime cijele nacije i izrekao službenu molbu koja je zapravo predstavljala kraljevski veto:

"Ti si nacionalno blago. Tvoje je tijelo pretrpjelo previše. Zahtijevam da više nikada ne kročiš na planinu jer nam trebaš živ."

Ang Rita poslušao je svog princa. Više nikada nije pokušao osvojiti Everest, ostavivši svoj rekord netaknutim – do danas nitko nije uspio nadmašiti njegovih 10 uspona na krov svijeta bez ijednog mililitra umjetnog kisika.

Njegov unuk krenuo je istim stopama. Nažalost, 12. svibnja ove godine stigla je tužna vijest da je Fura Gyaljen Sherpa, unuk legendarnog Snježnog leoparda, poginuo na Mount Everestu tijekom uspona, na oko 7.000 metara nadmorske visine, kada se poskliznuo i pao oko 400 metara u ledenjačku pukotinu. Spasilački timovi uspjeli su ga izvući, ali je zadobio smrtonosne ozljede. Imao je samo 20 godina.